srijeda, 10.09.2014.
IanB, Pupoljak, Cohiba, SarahB ......... Nastavi niz
|
Mogao bi ovo započeti s najbolji odlaze na vrhuncu, i ostaju takvi u sjećanju, zalete se u zid s dvjesto na sat, pucaju si u glavu, predoziraju se, umiru mladi i budu lijepi leševi. E sad ja niti sam mlad, nisam baš ni nešto lijep i svakako ne želim biti leš, ako je moguće nikad, ili bar ne još neko vrijeme. Ja sam takav, kakav sam poput kometa, dolazim, odlazim kad mi se prohtije, zablistam, ostavim trag, i nestanem do slijedećeg prolaska. Ali ovih dana ste vi dosta pisali o meni, toliko da ću ako se vratim, u stvari kad se vratim, jer da se ne lažemo ni bolji od mene nebi odolili ovakvoj pažnji, hvala vam dragi ljudi, ja ću se morat vratit s loncem na glavi. Nemojte mi zamjeriti, takav sam, moj život je povijest odlazaka, prati me nekako to kao sudbina, i obično iza sebe ostavim puno boli i svoje i drugih ljudi, poslije se to ipak obično nekako smiri, pa se nadam da će i ovaj put, ne ovdje na blogu ovdje rane lakše zacijele, pa zato smo i došli ovdje, svi smo kao nešto radi pisanja tu a u stvari svaki od nas nešto liječi nešto isčašeno u duši. U stvari ovo sam započeo pisati zbog nečeg drugog ali eto narcis u meni uvijek iskoristi priliku da se ugura. Ovo sam počeo pisati jer mi je neugodno da zbog sve ove strke oko mojih odlazaka dolazaka, možda niste primjetili da je nestao Cohiba, krasan lik koji je pisao nekako mekano fino, koji nas je skenirao do u detalje i svakome dao ono što mu je trebalo, čovjek s kojim sam se mogao čini mi se razumjeti i bez napisan riječi. Danas se pobrisao i IanB istinski pjesnik, uz alžabetu najbolji majstor stiha koji je ovuda plovio, nisam ga uvijek moram priznati razumio ali nekako po ritmu riječi znao sam da je dobro. Ne tako davno tiho i bez riječi nestala je i SarahB, prekrasna Sarah čiji stil me i danas ne ostavlja ravnodušnim, lijepa Sarah je dobro ako nekoga zanima, možda se nekad i vrati, uspiješno se sanirala i ljepša je no ikad. Za Cohibu i Iana na žalost ne znam gdje su, kao što ne znam što je bilo s Pupoljčicom, ne znam sjećate li je se, pisala je strastvene pomalo zbrkane pričice. Nadam se da će svi oni zaliječit svoje rane i biti sretni negdje tamo gdje jesu. Nadam se da će Netko barem od njih ovo i pročitati, ako i neće nema razloga da im ja, a vjerujem i vi sa mnom ne uputite najtoplije misli, budite dobro dragi ljudi, uraditi to što već morate samo budite dobro. Ja ću bit dobro, saniram pomalo ovo najnovije isčašenje duše, i kad se odmorim od samog sebe vratit ću vam se, Cy domena je rezervirana i čeka da je napune neke nove priče moje i vaše, da odradi neke nove terapije. Hvala vam ljudi što me toliko volite svima vama što me spominjete u svojim postovima, svima vama što ste slali mailove i vama s fejsa, volim i ja vas. |
